Koliko puta ste vozili kombi, autobus, kamion po Hrvatskoj ili inozemstvu neispavani, u trci s vremenom, pod pritiskom da ispunite pretjerane zadatke svojih poslodavaca? Koliko puta ste na put krenuli preko vikenda, bez dodatka na plaću, umjesto da to vrijeme provodite sa svojim obiteljima? Možete li svome djetetu obećati da ćete biti doma za njegov rođendan?

Je li vam se dogodila prometna nezgoda, nakon kojih ste bespomoćno stajali kraj ceste i razmišljali, kome da se obratim, ima li uopće netko na mojoj strani, netko tko bi za početak barem shvatio da sam ja tu na radnom mjestu i zbog toga što moram raditi!

Donedavno se s tim stvarima niste mogli obratiti gotovo nikome. Vozači o svojim problemima ni s kim nisu mogli niti razgovarati. Osim međusobno, da malo olakšaju dušu, i to uglavnom kod šanka. Poznajem konobare koji su izgubili kosu slušajući priče vozača od kojih se ništa nije promijenilo.

Znam to jer sam i sam više godina godina bio vozač kamiona. Prošao sam cijelu Europu, upoznao lijepe i ružne strane ovog posla. Vozeći limun iz Španjolske za Beograd, za koji je moj poslodavac naredio da ga moram tovariti pod ceradu jer je on pogodio kao da je hladnjača razmišljao sam što napraviti, voziti regulu, odmarati i doći u ponedjeljak na istovar u Beograd sa limunom koji je zakuhao pod ceradom ili voziti 2dana i dvije noći bez prestanka kako bih u subotu došao na carinu i istovar, istovario i naplatio prijevoz u kešu od naručitelja prijevoza, a samim time bio siguran da ću i dobiti svojih 12% . Kome sam se mogao obratiti?

Policiji?  Carini? Prvo što bi me tražili dokumente, među njima naravno i dozvolu ili cemt dozvolu, koju ja nisam imao, ali poslodavac je naredio već pri samom polasku na put tovariš u Hrvatskoj, istovaraš u Italiji gdje ćeš odmah natovariti drugu robu za Španjolsku, i tamo ćeš dobiti cmr na kojem piše da je ta roba tovarena u Hrvatskoj a ne u Italiji! Koliko puta ste to radili, koliko puta ste sakrivali originalne dokumente koje pokazujete samo na istovaru! Lako je na istovaru, ali do njega treba doći, koliko puta su vam se doslovno odsjekle noge kada ste vidjeli policajca kako stoji na naplatnim kučicama i čekali da vama pokaže da strane sa strane! Noge drhte a na nogama dozvola koju bi još trebalo i popuniti za vrijeme zaustavljanja vozila, a onda se još nadati da policajac neće primijetiti kako ta dozvola ne vrijedi za robu koja je tovarena u Italiji.

Što mislite bi li taj policajac imao razumijevanja za vas, bi li on razumio da ste bili na to primorani pod prijetnjom ako nećeš ti ima tko hoće!

Bi, razumio bi Vas i pomogao vam na taj način da vam dozvoli da spavate u zaplijenjenom vozilu dok netko ne plati kaznu.

Sigurno ste barem jednom bili prisutni u razgovoru dok netko od kolega prepričavao kako je Francuski vozač imao prometnu nezgodu i kako je na mjesto nezgode helikopterom sletjeli sindikalni predstavnici koji se pobrinu da vozačeva prava ne budu narušena“. Govori se o tome s iskrom u očima, sa iskrom koja govori i ja to želim, i ja to trebam!

Svi mi često pomislio, pa zašto mi u Hrvatskoj ne bismo imali takvu zaštitu?

Dobro, ne moraju to biti helikopteri, ali zašto ne bismo na iskustvima europskih kolega napravili snažan sindikat vozača koji će moći angažirali pravnike da nam štite zakonska prava. Sindikat koji će aktivno predstavljati svoje članove u pregovorima s poslodavcima. Sindikat koji će članove redovito obavještavati o svome radu. Koji će svojim članovima osigurati i druge pogodnosti poput jeftinijih obroka u odabranim restoranima i mjestima za odmor.

Sindikat na koji će hrvatski vozač također biti ponosan.

I nas nekoliko kolega, koji smo slično razmišljali, osnovali smo prije dvije godine Sindikat hrvatskog vozača. Francuski sindikalci imaju stogodišnju tradiciju, ali i mi smo već u ovo relativno kratko vrijeme napravili značajan posao. Članstvo nam svakodnevno raste i uz nas je već tisuću vozača. Počeli su nas uvažavati i poslodavci. U suradnji s vladinim uredom za socijalno partnerstvo uspjeli smo riješiti nekoliko sporova između poslodavaca i vozača koji su bili zakinuti u pravima.

Primjerice…

Velik posao odradili smo u Pevecu. Našim zalaganjem pokrenut je stečajni postupak, a državno odvjetništvo dobilo je materijale o nepravilnostima u toj tvrtki. Radimo na tome da i vozači koji su tu radili dobiju zaslužena potraživanja.

Vozači i ja među njima  nekada smo morali omatati palete,utovarivati teret, prevesti ga i potom istovarivati. Sve to za istu, vozačku plaću. Sada to više nije tako barem u nekim tvrtkama, a radimo na tome da se to ukine i u ostalim slučajevima!

Poslodavcima, smatramo, također treba jak sindikat kao pouzdan partner. Naši zahtjevi nisu nerazumni i mislimo da ima dovoljno prostora za suradnju na zajedničkom poslu. Nas zanima siguran i primjereno plaćen posao, njih zanima da vozači uredno obavljaju svoji dio, kako njihov biznis ne bi trpio. Dobar kolektivni ugovor treba i poslodavcima. I opet, slično kao u Europi.

Naša nastojanja prepoznali su i u političkim krugovima. Izaslanstvo Sindikata hrvatskog vozača primio je bivši predsjednik Republike Stipe Mesić i dao nam svoju podršku. Među prvim delegacijama poslije izbora ugostio nas je i sadašnji predsjednik Ivo Josipović. Iznenadilo nas je kako je dobro upućen u naše probleme. Saznali smo da je jedan njegov rođak bio vozač kamiona, te da nije mogao izdržati takav način rada, takav odnos prema njemu i morao je odustati od tog posla. Stoga nije bilo teško dobiti i Josipovićevu podršku za razvoj jedne moderne, europske sindikalne organizacije.

Predsjednik Ivo Josipović počasni je član Sindikata hrvatskog vozača sa članskim brojem 00001.

Na putu prema ostvarenju te ideje ima još dosta prepreka. Pristupanje Europskoj uniji postavlja nove zahtjeve i pred poslodavce, ali i pred vozače. Svi ćemo trebati dosta učiti o novim pravilima kako bismo izbjegli kazne i zastoje u poslu. Stalnim kontaktom s vama želimo i u tome biti na usluzi i pomoći vam u onome što vam je potrebno.

Stoga pred vas izlazimo s našim magazinom Hrvatski vozač, u kojemu ćemo pisati o svemu što vas tišti i o svemu što vas može zanimati. Obratite nam se slobodno sa svojim problemima, učlanite se u Sindikat hrvatskog vozača. Raspitajte se o tome što radimo i kod svojih kolega koji su naši članovi. U Sindikatu ćete naći ljude koji vas razumiju, koji su jedni od vas.

Ne želimo vam previše obećavati, ali možemo jamčiti da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da poboljšamo vaš položaj.

Nećemo se miriti sa situacijom da su kod svakih problema odgovornos pada na pleća vozača. Borit ćemo se da ne plaćate neutemeljene carinske prekršaje, a naši pravnici u najkraćim mogućim rokovima preuzimat će vaše žalbe na neopravdano izrečene prometne kazne. Kad vam poslodavci požele samovoljno otkazati ugovor o radu, najbolje sugovornike i pomoć dobit ćete na našoj adresi.

Upravo zbog svih tih nagomilanih problema, naš je slogan „Dosta je bilo!“ Nadamo se da ćemo taj slogan uskoro, uz vašu pomoć, zamijeniti nekim mirnijim. Ali s lošom praksom nikad se nećemo pomiriti.