Više nas ne iznenađuje situacija da se vozači javljaju u sindikat u trenutku kada je voda došla do grla, a još češće prešla preko grla.

Tako je bilo i prije 4-5 dana kada su se javili vozači iz jedne tvrtke koja se bavi prijevozom, a povod je bio tužba jednoga od njih koji je pokrenuo postupak naplate prekovremenog rada, nakon čega je navodno poslodavac svim radnicima dao na potpis nove Ugovore o radu i to sa datumom kada su sklopili prvi Ugovor o radu (toga se još nitko nije sjetio) a sve u cilju kako bi se zaštitio od toga da ga još neki radnik tuži, posebno nakon što će vjerujemo hrabri radnik dobiti sudski spor i naplatiti svoj prekovremeni rad.

Reagirali smo u istoj sekundi, uputili smo ljude da se učlane u sindikat, izaberu povjerenika sindikata, što su i učinili u roku od 30 minuta, te povratno dostavili zapisnik sa sastanka ovome sindikatu, koji je sastavio imenovanje povjerenika sindikata i uputio ga poslodavcu. Ujedno smo upozorili radnike da ne potpisuju nikakve nove ugovore o radu, a posebno ne one na kojima je datum od prije nekoliko godina, kao što smo ih uputili da nema te sile koja ih može prisiliti da potpišu nešto tolikom brzinom da nisu u mogućnosti ni pročitati što potpisuju. No međutim nekima je bio problem reći poslodavcu „konzultirat ću se i nakon toga u propisanom roku ću se izjasniti pristajem li potpisati ponuđeno ili ne“, lakše je bilo potisati a da ni sada ne znaju što bi potpisali.

Kako bi zaštitili i one koji su potpisali ovakve Ugovore o radu, zatražili smo sastanak sa poslodavcem na temu Ugovora o radu, no međutim ovaj puta nije nam bila potrebna povratnica da bi znali da je poslodavac zaprimio zahtjev za održavanje sastanka, informaciju smo imali vrlo brzo i to od naših članova koji su se jučer učlanili u sindikat, da bi danas nakon što ih je poslodavac pitao jesu li članovi sindikata, hitro zvali sindikat da se žele izčlaniti. Nisam odolio a da ne pitam jednoga od njih jesu li svjesni da su svojom učlanjenjem i slijedećeg dana izčlanjenjem iz sindikata, poslodavcu izravno dali do znanja da može sa njima raditi što god želi, na što mi je isto ogovorio „znate mi nismo u državnoj firmi da možemo biti članovi sindikata, mi radimo kod privatnika i on nama daje kruh“, nakon čega nije bilo smisla dalje se upuštati u bilo kakve razgovore vezane uz prava i dostojanstvo radnika.

Obzirom na sve ovo nije ni čudno kakav je kruh naš svagdašnji.

Komentirajte

E.mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *