Francuski sindikat vozača nadaleko je poznat po svojoj tradiciji i ustrojstvu. Većini je on uzor za pravednu borbu i zaštitu vozača. Sada i mi zajedno imamo priliku stvoriti sindikat kakav treba vozačima. “Najveći francuski sindikat profesionalnih vozača CFDT pozvao je svoje članove da se pridruže nacionalnom štrajku protiv najavljene mirovinske reforme, što bi moglo predstavljati veliki izazov za francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya, koji stoji iza predložene reforme. Dužnošnici CFDT- a potvrdili su da su na sastanku jučer kasno navečer odobrili pokretanje štrajka, koji bi trebao početi već danas, prenosi agencija Reurtes. Prosvjeduju vozači kamiona, koji mogu blokirati sve važnije prometnice i zaustaviti dopremu ključnih roba, poput prehrambenih namirnica. U prošlosti su uspijeli natjerati francuske vlade da odustanu od nekih nepopularnih mjera.” Navedeni odlomak objavljen je prije nekoliko mjeseci na jednom internetskom portalu, te predstavlja uvod u ovu temu. Naime, često čujemo izreke naših profesionalnih vozača:” E, to je sindikat!”- pri tom misleći na sindikat vozača Francuske, koji broji preko sto tisuća članova. Sindikat je to koji je osnovan pred više od sto godina, a koji svojim radom i ustrojstvom uvelike pomaže svojim članovima u riješavanju njihovih svakodnevnih profesionalnih problema.

 Kako to u stvarnosti izgleda?

Mjesečna članarina članova sindikata iznosi 50 eura. Članovi sindikata svojim redovnim uplatama osiguravaju priliv od cca 5 milijuna eura mjesečne članarine. To im daje mogućnosti da dijeluju u cilju pružanja apsolutne podrške svojim članovima, kako pravne tako i materijalne, ali i moralne. U tu svrhu sindikat ima u vlasništvu helikoptere, koji se u najkraćem roku upućuju zajedno s službenim odvjetnikom na mjesto eventualne nesreće, gdje pomažu vozaču u riješavanju svih nastalih problema na licu mjesta. Nadalje, u zimskim uvjetima, kad dođe do zastoja i kolona na cestama, dijele tople čajeve, sendviče, postavljaju pokretne toaletne kabine uzduž prometnica, pa na taj način olakšavaju mučno čekanje vozača na daljnji nastavak puta. Također, zajedno s inspektorima cestovnog prometa, koji provjeravaju rad vozača, obvezno prisustvuje i član sindikata, koji na taj način ima uvid u obavljenu kontrolu. Sindikat ima i “kasu” za uzajamnu pomoć, iz koje se dijeli financijska pomoć članovima, ako se za to ukaže potreba. Ukratko, Sindikat stoji u svakom trenutku iza svojih članova i pruža im svaku vrstu potpore, u svakom trenutku.

A gdje smo mi, profesionalni vozači u Hrvatskoj?

Na jednom od mnogobrojnih internet foruma, prije osnutka Sindikata hrvatskog vozača, objavljen je tekst sljedećeg sadržaja:”Da li ste za organiziranje samostalnog sindikata vozača, po uzoru na Francuske i Španjolske sindikate? Mi smo za sada jedna mala grupica od 30- ak vozača, koja nije zadovoljna statusom i pravima koje imamo. Istina je da je zakonodavac sve uredno propisao, ali naši poslodavci se tog ne pridržavaju. I mi želimo kolektivni ugovor s kojim bi osigurali minimalna prava i primanja. Trenutno je sramota koliko pojedini vozači zarađuju, a da ne pričam o plaćenim godišnjim odrmorima ili bolovanju, na koje neki vozači nemaju pravo. Još uvijek velik broj vozača radi na postotak, nema zakonom propisanu plaću, a da se ne govori o dnevnicama za dane provedene na putu. Molimo sve koji su nam spremni pomoći da se za sad obrate na ovim stranicama, kasnije će biti objavljen i broj telefona. Ne tražimo novac, prije svega potrebna nam je pomoć u organizaciji. Hvala na prijedlozima i komentarima, sretno!” Eto, sve to što je bilo izneseno na dotičnom forumu, to je stvarnost u Hrvatskoj! O toj istoj stvarnosti nedavno je na konferenciji za novinare svoj stav iznio i predsjednik Sindikata hrvatskog vozača, Miljenko Gočin. Tad je rekao sljedeće:” Većina profesionalnih vozača zaposlenih u hrvatskim prijevozničkim tvrtkama prisiljena je raditi pod teškim i ponižavajućim uvjetima, kako bi mogli sačuvati svoja radna mjesta. Dok sindikat na to upozorava, nadležni se oglušuju dovodeći u opasnost ostale sudionike u prometu. Vozači su ucijenjeni gubitkom radnog mjesta, pa konstantno rade prekovremeno lažirajući, po nalogu poslodavaca, evidenciju o radnom vremenu.” Uz sve to profesionalni vozači su umorni i iscrpljeni, pa je na cestama neprekidno pojačana opasnost od prometnih nesreća. Čak je i sam inspektor cestovnog prometa rekao da su profesionalni vozači u Hrvatskoj “cestovne ubojice”. Nažalost, kod nas se na prste jedne ruke mogu nabrojati prijevozničke tvrtke koje imaju koliko- toliko normalan i zakonit odnos sa svojim vozačima. Na primjerima nepropisno isplatnih lista, zapisa tahografa i drugih dokumenata, Gočin je pred novinarima dokumentirao brojne prekršaje i prijestupe. Primjerice: isplatu plaće na crno, lažiranje podataka tahografa, prevelik broj radnih sati za volanom, neprijavljivanje vozača u radni odnos, itd..

Iz navedenih razloga želimo težimo tome da Sindikat hrvatskog vozača u budućnosti bude upravo nalik francuskom sindikatu profesionalnih vozača. Sindikat hrvatskog vozača koji je osnovan prije samo dvije godine, trenutno broji preko 1200 članova. Također, bitno je naglasiti da je osnovan od strane profesionalnih vozača, te da je nezavisan. Dakako, sukladno tome članarine su bitni i jedini izvor prihoda za sindikat. Ni od koga drugog nemožemo očekivati donacije, pomoć ili angažman ukoliko se sami ne organiziramo na način u koji sam Vam na početku uvoda u tekst pokušala približiti. Dug je ovo, ali težak i mukotrpan posao. Nadležne službe i institucije se uporno oglušuju na upozorenja o kršenju propisa, s potencijalno pogubnim posljedicama, a odgovornost prebacuju na druge. Stoga, potreban nam je što veći broj zajedno okupljenih profesionalnih vozača, kako bi mogli zatražiti bolje uvijete. Naše sindikalne radnje pokrenuli smo u smjeru rješavanja pitanja kojima su svi vozači opterećeni, sveopćom nesigurnošću radnika zaposlenih u privatnim i državnim tvrtkama, koje obavljaju prijevoz putnika i robe, problem otkaza u slučaju dužeg bolovanja, poštivanju i primjeni zakonske regulative, pružanju besplatne pravne pomoći itd..

Želimo da nam članovi vjeruju, te da znaju da činimo uistinu sve kako bismo posao vozača olakšali i podigli na dostojnu razinu. Želimo okupiti i članstvo koje će po svojoj brojnosti biti jaka pregovaračka snaga u sindikalnoj borbi, posvećenoj rješavanju socijalnih, pravnih i osobno- životnih problema svojih članova. Znamo da je početak težak, ali vjerujemo da su ovo temelji za dugu i uspiješnu tradiciju.

 

Mirjana Mihelja, tajnik Sindikata hrvatskog vozača