Nazočni:

 

–       Mario Švigir, predsjednik Vijeća, Sindikat prometa i veza Hrvatske

–       Mijat Stanić, dopredsjednik Vijeća, Nezavisni cestarski sindikat

–       Maja Pokrovac, dopredsjednica Vijeća, Hrvatska udruga poslodavaca (direktorica Udruge poslodavaca prometa)

–       Miljenko Gočin, član Vijeća, Sindikat hrvatskog vozača

–       Predrag Ribić, član Vijeća, Hrvatska udruga poslodavaca (Panturist)

–       Zoran Kalauz, zamjena člana Vijeća, Hrvatska udruga poslodavaca (Tahograf)

–       mr. sc. Dorotea Telarović, Zračna luka Osijek (direktorica Marketinga)

–       mr. sc. Damir Vince, Zračna luka Zagreb (savjetnik glavnog direktora)

–       Snježana Štefok, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

 

 

Sjednica je počela u 10,00 sati. G. Mario Švigir, predsjednik Socijalnog vijeća za sektor cestovnog prometa, pozdravivši članove Vijeća, posebno je pozdravio goste gđu Doroteu Telarović i g. Damira Vincea, istaknuvši da su stručnjaci za intermodalni i multimodalni promet, te će se i ubuduće uključiti u rad Vijeća vezano uz razvoj intermodalne i multimodalne prometne mreže, što je i tema ove sjednice.

Ukratko je informirao o prethodnim aktivnostima Vijeća. Vezano uz raspuštanje radne grupe za izradu mini-kolektivnog ugovora u sektoru cestovnog prometa, g. Švigir je uputio na članak dr. sc. M. Učura o kolektivnom pregovaranju, te upozorio na novu proceduru s obzirom da je od 1. siječnja o.g. na snazi Zakon o procjeni učinaka propisa.

Usvojivši zapisnik s prethodne sjednice, Vijeće je jednoglasno prihvatilo sljedeći

 

Dnevni red:

 

1. Nove mogućnosti rada sektora, uključivo i intermodalni promet, te ostale inicijative,
2. Razno.

 

 

 

 

Prezentacija g. Švigira „Novi razvojni ciklus hrvatskoga gospodarstva – niša razvoja intermodalnog prometa i prateće industrije“ bila je uvod u temu. Intermodalni razvoj prometa u RH, uključivši promet i putnika i robe, temelji se na europskim direktivama i preporukama, a platforma mu je dokument „Europa 2020.“, istaknuo je g. Švigir. Uz to što ima ekonomsku težinu, razvoj intermodalnog prometa investicijski može biti zanimljiv i Vladi RH.  Taj projekt u današnjoj krizi možda zvuči kao science fiction, no jedini je održivi model razvoja u idućih 10, 20 godina, i strateški se mora gledati unaprijed. Investiranje u intermodalni promet, osim što jamči održivost i zapošljivost u sektoru, pokretač je cjelokupnoga gospodarstva. Uz to, za bolje povezivanje različitih oblika prometa RH ima jake pretpostavke: geostrateški položaj (prijevoz roba!) i turistička orijentacija zemlje (putnički prijevoz!). Premda su investicije u RH sada usredotočene na energetiku, investiranje u promet može postati novi zamašnjak koji će razviti prometnu infrastrukturu, te zaposliti različite grane industrije (građevina, proizvodnja prometnih sredstava…), poslovne usluge, trgovinu. Željeznice u EU nose multimodalni projekt, za što i mi imamo fizičku i optičku infrastrukturu, a uz to su u vlasništvu države i stoga u ekonomskom smislu mogu biti financijske poluge razvoja. EU razvija sektorske politike, te ekonomskom politikom jača reindustrijalizaciju na način da povezuje usluge i industriju, i u tome RH mora uočiti svoju šansu, to više što je projektom multimodalnog prometa moguće povući sredstva iz fondova EU. Ideja je razrađena, a u praksi nam fali spoj između dva modaliteta prometa – na željeznici su to ranžirni kolodvori, a u pomorskom prometu luke za prihvat robe i daljnje procesuiranje. Nedostatak je i manjak stručnih ljudi na izvršnim pozicijama, što bi prvenstveno trebali biti vlasnici poduzeća, odnosno resorno ministarstvo kao provoditelj nacionalne strategije. Stoga je projekt intermodalnog/multimodalnog prometa zanimljiv i u političkom smislu – jer nositelji provedbe mogu biti političari. Moguće financiranje je, osim povlačenja sredstava iz IPA-e, te europskih strukturnih i kohezijskih fondova, i kroz javno-privatno partnerstvo, kao i korporativne odnosno javne obveznice. Sve to, dakako, traži da i RH financijski sudjeluje u projektu, no ne učinimo li ništa da se uključimo u „Europu 2020.“, zbrojimo koliko bi nas moglo koštati nečinjenje: od propadanja željezničke infrastrukture, podiskorištenosti cestovne infrastrukture do slabe iskorištenosti zračnog prijevoza i luka.

U dugoj prezentaciji o „Inteligentnim transportnim sustavima“ g. Švigir je naglasio da je Europska komisija 2010. godine strategiju razvoja ITS-a pretočila u direktivu, koja je obvezujuća za sve zemlje članice. Okvir za razvoj ITS-a je u cestovnom prometu i interferira s drugim oblicima transporta. Cilj je stvoriti infrastrukturu/mrežu koja dijeli informacije zainteresiranim sudionicima na način da im se olakša transport kroz zemlju – da dobiju informacije o mogućem prijevozu i robe i putnika, najpovoljnijem, najbržem, najjeftinijem…, o uslugama (carina, pretovar robe, skladišta), standardima, trenutačnom stanju u prometu… Za to su potrebne i određene pretpostavke, primjerice: postojanje servisa koji će informacijama o multimodalnom prometu pokrivati cijelo područje EU; osigurati takve informaciju u realnom vremenu, što je velik problem, osobito s obzirom na moguće sudske parnice; eCall centar EU; omogućiti da se rezervira sigurno parkirališta za kamione. Europska komisija obvezala se osigurati kompatibilnost, interoperabilnost i razvoj ITS sustava kako bi bio primjenjiv. Premda takav sustav nije zakonski obvezujući, svaka zemlja članica EU koja se odluči na njegovo uvođenje i uključivanje u EU-mrežu financijski će se podupirati. Kako prilike (očuvanje okoliša, skuplje gorivo) zahtijevaju pametnije oblike putovanja – nacionalni planeri, koji uključuju multimodalni prijevoz, jedan su od koraka prema europskom ITS-u. Kod nas su web-stranice Opće uprave za promet platforma za multimodalni promet, jer omogućuju planiranje puta robe kroz našu zemlju.

Zaključno, g. Švigir je istaknuo da u Planu aktivnosti resornog ministarstva intermodalni/multimodalni promet nije adekvatno istaknut. Predlaže da Vijeće sugerira Ministarstvu prometu da multimodalnu mrežu uključi u dvogodišnji Plan rada 2012.-2014., te da nositelj projekta bude samo Ministarstvo, a Vijeće da bude uključeno kroz rad u radnoj grupi/povjerenstvu. Ministarstvu moramo jasno reći da se bavimo sektorskom politikom, zbog čega prometni sustav moramo pripremiti za intermodalni/multimodalni model, te postaviti pitanje ima li u RH snage za projektno vođenje.

 

U raspravi je g. Zdravko Ribić upozorio da kad govorimo o planovima i potrebama u sljedećih 20 godina, moramo pred očima imati i sliku od unatrag 20 godina. Kao primjer navodi Muenchen, gdje je tada javni prijevoz funkcionirao bolje nego kod nas danas. Razjedinjeni smo, nema novca, konkuriramo jedni drugima. G. Ribić pita koliko je novca potrošila država kao vlasnik na HŽ, a do Dubrovnika nikada neće doći željeznička pruga. Ili, Osijek ima dva aerodroma, a nikad se neće povezati sa Zagrebom u smislu da to bude uobičajeni prijevoz. Isto tako, na relaciji Osijek – Zagreb možda ne treba razvijati autobusni promet, ali je potreban nagibni vlak. Strategije jednostavno nema. Nameće se pitanje da li imati socijalni mir ili preuzeti odgovornost za inicijative. G. Ribić upozorava da je nužna promjena zakonodavstva, za što nema motivacije. Osim toga, u prometu valja jasno razlučiti komunalnu i komercijalnu djelatnost. Navodi primjer: na relaciji Osijek – Beli Manastir, 30 km, autobusna karta stoji 12 kn; iz Belog Manastira putnike treba razvesti na pet strana, za što bi karta bila 4-5 kn, a to je nemoguće bez potpore države. Javno-privatno partnerstvo smatra dobrim načinom za investicije, a što se tiče intermodalnog prometa – činjenica je da ga kod nas nema.

Gosp. Švigir pita, ako ljudi nisu motivirani mijenjati zakonodavstvo, ima li inicijativa za ulaganje u multimodalni promet smisla? Teoretski nema, odgovara g. Ribić, ali treba aplicirati za sredstva iz EU fondova, jer za nas je to preveliki zalogaj, država nema novca. No bez promjene zakonodavstva pomaka neće biti, zakonodavstvo je takvo da prijevoznici odabiru ono što donosi profit, i neophodno je jasno odijeliti komercijalni promet od komunalnoga, kojeg država mora financijski pomoći.

Gđa Dorotea Telarović ističe da se bez intermodalnog prometovanja neće moći opstati i RH mora u to ući, te je za početak potreban integrirani promotivni pristup kako bi se osvijestila potreba za takvim povezivanjem i poslovanjem i kako bi svatko napravio što može. Napominje da je Operativni program prometa 2012.-2014. rađen da bi se uskladili dokumenti sa zahtjevima EU, te da nemamo strategije. EU nam je neće napisati, stoga moramo operativce educirati za strateško planiranje. Zbog toga je i važno promotivno djelovati na uvođenju i razvoju intermodalnog prometa, kako bismo ga uključili u naš strateški razvoj. Uspijemo li barem regionalno, učinili smo puno. Potrebna nam je kvalitetna strategija u kojoj će biti navedeno što promet mora obuhvaćati, kao i svi sektori kojima donosi ulaganje i zapošljivost. Vijeće može dati viđenje, a u Ministarstvu prometa treba naći osobu koja razumije ovu današnju temu.

Gosp. Švigir u potpunosti je suglasan s gđom Telarović i g. Ribićem, ističući da u Vijeću ljudi znaju i mogu senzibilizirati resorno ministarstvo za ovaj projekt, te u tom smislu i predložiti nadopunu Operativnog programa 2012.-2014., jer Europa prepoznaje samo prometni program u koji je uključen multimodalitet, stoga on mora biti i naš strateški cilj. Zalaže se i da se, sukladno riječima g. Ribića, inicira zakonsko jasno razgraničenje komunalne i komercijalne djelatnosti u prometu.

G. Zoran Kalauz predlaže da se pojedinačna stručna znanja prisutnih iskoriste na način da se Ministarstvu prometa predloži osnivanje odjela koji će se baviti ovom problematikom, te da članovi Vijeća doprinose njegovom radu, što bi rezultiralo planom za intermodalni sustav, pa makar u početku barem za regiju. Ljude u državnoj upravi moramo uvjeriti da treba mijenjati ponašanje, da je važno napisati dobar i primjenjiv program, a ovo je dobar projekt.

Gđa Maja Pokrovac suglasna je s integriranim promotivnim pristupom, no upozorava da je materija takva da ju je teško promovirati u široj masi, i potrebna je pomoć resornog ministarstva. Zaokret u pristupu je potreban, te navodi primjer talijanskih poslodavaca koji s lakoćom odrađuju ugovore sa sindikatima, o čemu se razgovaralo u HUP-u. Također smatra da su naši zakoni loši.

G. Miljenko Gočin ističe da teme koje otvara Vijeće i inicijative koje poduzima, zapravo bi moralo raditi resorno ministarstvo. Smatra da treba inzistirati na sastanku s ministrom prometa, a Ministarstvo bi trebalo prihvatiti inicijativu Vijeća.

G. Mijat Stanić ističe da je sve što je navedeno u prezentacijama jedino prirodno što se događa. Mi gradimo ceste, a zaostajemo u drugoj infrastrukturi, stoga inicijativa za intermodalni/multimodalni model u prometu i te kako ima smisla i treba svakako uključiti i profesore s Prometnog fakulteta. Gosp. Stanić navodi da je opterećenje 1 kamiona na autocesti jednako onom od 16.000 automobila, stoga će se autoceste u budućnosti koristiti „rekreativno“, a promet tereta bit će usmjeren na drugu vrstu prometa. Umjesto takve orijentacije, mi u gradnji autocesta otvaramo i duple linije. Gosp. Švigir nastavno ističe da je koordinacija izgradnje prometne infrastrukture i same vrste prometa neophodna, te podržava da se u izradu strategiju uključe stručnjaci s fakulteta.

Gđa Telarović naglašava da se strategija ne radi samo za jednu vladu, nego za dulji period i tiče se svih nas. Upozorava na važnost pojedinih dijelova strategije: planiranje, strateški okvir i akcijski plan s jasnim prioritetima, ciljevima i mjerama; te ističe da naše strategije često 80% sadrže ono što smo napravili umjesto da se navede što planiramo.  Gosp. Švigir napominje da su sve dugogodišnje strategije koje su se poštivale rađene u koordinaciji s, primjerice, Svjetskom bankom ili drugom međunarodnom institucijom, pa je logika i da se buduća strategija veže uz neki europski projekt jer će tada biti uključeni i strani konzultanti ali i nadzor. To je podržao i g. Damir Vince ističući da bez strategije u bilo kojem području nema niti financiranja izvana, te je izrada dobre i operabilne prometne strategije zapravo prvo pitanje. Napominje da će se raditi plan za promet 2013.-2020. godine, te se treba zalagati da članovi Vijeća budu uključeni u pisanje operativnog programa.

 

Nakon rasprave, Vijeće je jednoglasno donijelo sljedeće

 

Zaključke:

 

1. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa komunicirat će prema resornom ministru potrebu izrade nove prometne strategije, u kojoj će naglasak biti na intermodalnom/multimodalnom prometu jer takav model donosi održivost razvoja prometa i zapošljivost u sektoru, te će Vijeće predložiti Ministarstvu pomorstva, prometa i veza da u izradu prometne strategije budu uključeni stručnjaci s Prometnog fakulteta i članovi ovog Vijeća.

 

2. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa predložit će Ministarstvu pomorstva, prometa i veza da nadopuni Operativni program prometa za razdoblje 2012.-2014. s obzirom na nužnost uvođenja i razvoja intermodalnog/multimodalnog modela, kao i uvođenja Inteligentnog transportnog sustava uključenog u EU eCall.

 

3. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa predložit će Ministarstvu pomorstva, promet i veza da bude uključeno i u izradu operativnog plana prometa 2013.-2020. godine, jer smatra da socijalni partneri svojim znanjem i iskustvom mogu puno pridonijeti njegovoj izradi, osobito s obzirom na činjenicu da taj plan omogućuje povlačenje sredstava iz strukturnih fondova EU, te da je zajednički cilj poslodavaca i sindikata povećanje konkurentnosti i zaposlenosti prometnog sektora.

 

4. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa tražit će od Ministarstva pomorstva, prometa i veza da članovi Vijeća kao socijalni partneri budu kroz radne grupe ili povjerenstva uključeni u zakonodavnu aktivnost Ministarstva, što je i jedan od zaključaka s radnog sastanka ministra rada i mirovinskoga sustava, prof. dr. Miranda Mrsića i Vijeća, održanog 6. veljače 2012.

 

5. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa obratit će se ministru rada i mirovinskoga sustava, prof. dr. Mirandu Mrsiću sa zamolbom da pri Ministarstvu pomorstva, prometa i veza posreduje ulogu Vijeća kao nacionalnog bipartitnog tijela, osobito s obzirom na značenje takvih vijeća u EU, kako bi članovi/ica Vijeća bili u prilici resornome ministri prezentirati svoj rad i inicijative.

 

6. Socijalno vijeće za sektor cestovnog premeta opetovano će se također obratiti ministru pomorstva, prometa i veza, g. Zlatku Komadini za radni sastanak s namjerom da resornome ministru članovi/ica Vijeća predstave ciljeve svog rada, te inicijative s prethodne i ove tematske sjednice: suzbijanje rada na crno i sive ekonomije, te uvođenje u promet intermodalnog/multimodalnog modela i Inteligentnog transportnog sustava.

 

 

 

G. Miljenko Gočin, vezano uz izradu mini-kolektivnog ugovora u sektoru, predložio je da svim članovima/ici Vijeća tijekom iduća dva tjedna dostavi primjerak kolektivnog ugovora kao predložak na temelju kojeg će početi usuglašavanje socijalnih partnera.

 

Vijeće je jednoglasno donijelo sljedeći

Zaključak:

 

Zadužuje se član Vijeća g. Miljenko Gočin da u roku 14 dana svim članovima/ici Vijeća dostavi primjerak kolektivnog ugovora koji će biti predložak za izradu mini-kolektivnog ugovora u sektoru cestovnog prometa roba i putnika.

 

 

Sastanak je završio u 12.10 sati.

 

 

Bilješku sastavila: Snježana Štefok

Predsjednik Vijeća: mr.sc. Mario Švigir