Nazočni:

–       Mario Švigir, predsjednik Vijeća, Sindikat prometa i veza Hrvatske

–       Mijat Stanić, dopredsjednik Vijeća, Nezavisni cestarski sindikat

–       Maja Pokrovac, dopredsjednica Vijeća, Hrvatska udruga poslodavaca (direktorica Udruge poslodavaca prometa)

–       Miljenko Gočin, član Vijeća, Sindikat hrvatskog vozača

–       Marijan Banelli, član Vijeća, Hrvatski cestovni prijevoznici – g.i.u.

–       Zdravko Šimek, zamjena člana Vijeća, Hrvatska udruga poslodavaca (Panturist)

–       Sanja Crnković Pozaić, savjetnica ministra rada i mirovinskoga sustava

–       Snježana Štefok, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

Sjednica je počela u 11,00 sati. G. Mario Švigir, predsjednik Socijalnog vijeća za sektor cestovnog prometa, pozdravivši članove Vijeća, posebno je pozdravio gošću, gđu Sanju Crnković Pozaić, savjetnicu ministra rada i mirovinskoga sustava. Istaknuvši kako je Vijeće počašćeno što je u mogućnosti sa znanstvenicom i praktičarom, mr. sc. Crnković Pozaić uspostaviti dijalog i učenje, g. Švigir je naznačio

Temu sjednice:

1. Ljudski resursi – profil sektora, atraktivnost zanimanja, kodeks profesionalizacije, cjeloživotno obrazovanje

Razvoj sektora i razvoj obrazovne politike međusobno su ovisni i moraju biti usklađeni, istaknuo je g. Švigir, te je uz prezentaciju „Sektorski dijalog u prometu – osnivanje sektorskih vijeća za socijalni dijalog“, koju su zajednički izradili on i gđa Maja Pokrovac, upoznao gošću s tijekom osnivanja i proteklim radom Vijeća. Istaknuo je da je ovo prvo bipartitno sektorsko vijeće u RH i inačica sektorskih vijeća u EU, ali i da se struktura u potpunosti ne poklapa s klasifikacijom djelatnosti kod nas i u EU. Predstavio je kolege/icu u Vijeću, te kazao kako je i iz njihove djelatnosti jasno promišljanje u Socijalnom vijeću da se obuhvati ukupna cestovna struktura. Izuzetno je važno da se ovo Vijeće bavi temama od interesa i za sindikate i za poslodavce, a na isti način funkcioniraju i sektorska vijeća u EU, koja su prepoznata kao „igrači“ koje Europska komisija „koristi“ pri donošenju direktiva. Primjerice, u prometu su to Bijela knjiga, kojom se planira razvoj sektora ne samo do 2020. nego sve do čak 2050. godine, ili tzv. moderni tahograf. Horizontalnim politikama bave se Business Europa i Europska konfederacija sindikata – slično kao što su kod nas socijalni partneri uključeni u rad Gospodarsko-socijalnog vijeća. Horizontalne politike, odnosno GSV, ne potire nastojanja ovog Vijeća jer se sektorske politike bave strateškom politikom između socijalnog vijeća i resornog ali i drugih ministarstava. Tako Vijeće želi biti uključeno u konzultativni proces donošenja prometne strategije, te sudjelovati u dugoročnom promišljanju razvoju sektora. Upravljanje promjenama od osobite je važnosti članovima/ici, u što spada i današnja tema razvoj ljudskih resursa. Socijalni partneri prije godinu dana, dakle prije osnivanja Vijeća,  izradili su projekt Opservatorij za razvoj ljudskih resursa u prometu, te su projektom intermodalnog prijevoza aplicirali za sredstva IPA-e, pri čemu su se strateški pozicionirali na edukaciju suradnika koji će razvijati intermodalni promet.

Sada je trenutak za promišljanje budućnosti prometa, kazala je gđa Sanja Crnković Pozaić istaknuvši važnost sugestija socijalnih partnera iz samog sektora. Pri tome je bitno odrediti: 1) financijski model hrvatskoga gospodarstva, u što treba uključiti Ekonomski institut i Hrvatsku narodne banku;

2) forsite – predvidjeti buduća događanja i pritom jasno reći gdje želimo biti s obzirom na okolnosti u svijetu i naše mogućnosti, te analizirati ono što imamo, osobito nedostatke – u taj dio posla treba uključiti Hrvatski institut za tehnologiju, koji je pripojen BICRO-u (Business innovation center of Croatia);

3) komunikaciju između različitih nivoa, što nam je slaba strana.

Gđa Crnković Pozaić upoznala je Vijeće s radom na zakonskom prijedlogu o hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Za razvoj ljudskih resursa planira se osnovati Nacionalno vijeće, u koje bi bili uključeni i socijalni partneri, a koje bi na operativnoj razini imalo koordinacijsko tijelo sastavljeno od tri ministarstva: Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU. To koordinacijsko tijelo donosilo bi politike obrazovanja, zapošljavanja i regionalnog razvitka, uvažavajući podatke 26 sektorskih vijeća (koliko je i područja prema kvalifikacijskom okviru). Kroz takav zakonski okvir planiranja obrazovanja i ponude/potražnje na tržištu rada bila bi uključena i socijalna, bipartitna vijeća na način da temeljne informacije prosljeđuju prema 26 sektorskih vijeća. Na taj bi se način sektorski dijalog socijalnih partnera uveo i u formalnu strukturu donošenja odluka.

U prezentaciji „Sektor 11: promet i logistika“ gđa Crnković Pozaić govorila je o značaju prometa na tržištu rada, usklađenosti ponude i potražnje za prometnim zanimanjima, te o potrebnoj nacionalnoj politici za razvoj sektora, a članove/icu Vijeće pozvala je da se pitanjima i primjedbama uključe u prezentaciju.  Istaknula je da je analiza rađena u okviru projekta „Jačanje institucionalnog okvira za razvoj strukovnih standarda zanimanja, kvalifikacija i curriculuma“ (ASOO), a korišteni su podaci iz ankete o radnoj snazi, Državnog zavoda za statistiku, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, FINA-e, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te Ministarstva rada iz baze mirovinskoga osiguranja. U sektoru prometa ima više od 200 zanimanja, a svako predstavlja jedno ili više radnih mjesta jer se ona nalaze u 70-ak različitih djelatnosti. Posljedica neusklađenosti ponude, koja se mjeri brojem nezaposlenih i mladih koji iz škole ili fakulteta dolaze na tržište rada, i potražnje, mjerene brojem nezaposlenih i slobodnih radnih mjesta, jest nezaposlenost, neaktivnost ili ograničavanje razvoja pojedinih djelatnosti. Poremećaji nastaju ako na tržištu nema dovoljno radne snage odgovarajućih zanimanja – kvantitativni jaz; ili kad radne snage ima ali ona nema potrebno znanje i vještine za slobodna radna mjesta – kvalitativni jaz; ili pak izostane mobilnost radne snage – prostorni jaz.

Situacija u sektoru prometa je sljedeća: imamo 153.000 u dobi od 15 do 64 godine sa zanimanjem iz sektora, 35.000 ih je iz logistike, a sektor prometa je 4. po brojnosti te promet i logistika zajedno čine 8,6% svih radnosposobnih u RH. Udio u zaposlenima je 8,3% ili brojčano 123.800, nezaposlenih je 14.100, a 49.700 osoba mlađih od 64 godine ne radi i ne traži posao. Dobit po zaposlenome i produktivnost rada su ispodprosječni – dobit u sektoru 13.700 kn : 32.800 kn u RH; produktivnost 459,4 mil. kn : 695,7 mil. kn u RH – a 3000 pravnih osoba uprihoduje 18,4 mlrd. kn. Najviše zaposlenih je u kopnenom prijevozu i cjevovodnom transportu, skladištenju i pratećim djelatnostima, te poštanskim i kurirskim uslugama, ali i u trgovini (logistika). Premda je promet relativno rezistentan na krizu, te se radna mjesta lako gube ali i brzo stvaraju, stopa nezaposlenosti je s nešto više od 10% 2010. godine povećana lani na cca 14%. Godine 2010. registrirano je 23.906 nezaposlenih. Alarmantno je što je trećina zaposlenih starija od 50 godina, a premalo je mladih sa sektorskim zanimanjem, te će umirovljenjem sadašnjih radnika potreba za zamjenom biti dramatična. Već sada ima županija sa 0 mladih po radnom mjestu u sektoru, a jedino u Slavonsko-brodskoj i Šibenskoj županiji ta je brojka 1,5, što je također nedostatno. U srednjim strukovnim školama trenutačno imamo 4 programa s 3-godišnjim trajanjem, 11 sa četverogodišnjim, te 2 za osobe s posebnim potrebama, dok se na 36 studijskih smjerova školuje samo 700 studenata. Nameće se pitanje kako osigurati zamjenu za skora umirovljenja, te kako osigurati da sektor bude privlačan mladima za školovanje i rad. S tim da razvoj i „preslagivanje“ samog sektora valja uskladiti sa standardima EU.

U raspravi je gđa Maja Pokrovac istaknula da se veseli suradnji u planiranom kvalifikacijskom okviru, jer iskustvo realnog sektora može pridonijeti kvalitetnijim rješenjima. G. Mijat Stanić kazao je da je pravi problem visina plaće, i jedino se plaćom može povećati mobilnost radne snage. G. Zdravko Šimek iznio je primjere iz svog radnog iskustava, kazavši kako je bilo čak i razmišljanja o „uvozu“ vozača zbog problema mobilnosti, zakonskih odredaba koje propisuju da vozač autobusa mora prethodno imati tri godine iskustva kao vozač kamiona, te zbog plaće jer samostalni prijevoznik ne može platiti vozača kao i komunalni koji ima sufinancirani prijevoz putnika. G. Miljenko Gočin upozorio je da se situacija otprije 20-ak godina i danas dramatično promijenila na lošije, te istaknuo kako je logično da se uz nisku plaću u prijevozu putnika i neizvjestan posao nitko ne odlučuje na preseljenje. Istodobno, vozač teretnih vozila u boljoj je poziciji jer može spavati u kabini, a ukupna primanja su mu znatno veća. G. Švigir upozorio je na zamku pri tumačenju ponude/potražnje iz postojeće situacije zbog puno anomalija. G. Marijan Banelli istaknuo je da je ukupni promet u RH zapravo mikrosvijet koji ulazi u obitelj od 500 mil. ljudi. U tom prirodnom okruženju valja učiti, osim toga cjeloživotno učenje je i direktiva EU, te moramo razmisliti o kvalitetnoj prekvalifikaciji za ljude na burzi, takvoj da će znanjem i vještinama moći udovoljiti normama EU. Za provedbu cjeloživotnog učenja očita je pasivnost naših nacionalnih institucija, upozorio je g. Banelli.

Nakon rasprave, Vijeće je jednoglasno donijelo sljedeće

Zaključke:

1. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa otvoreno je prema inicijativama nositelja javne politike, osobito u planiranju ponude i potražnje na tržištu rada, te u planiranju obrazovanja kroz upisnu politiku, kao i prilagođavanju obrazovnih programa potrebama tržišta rada u dijelu koji se tiče sektora prometa.
2. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa podržava Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u inicijativi za zakonsko definiranje hrvatskog kvalifikacijskog okvira, te u inicijativi za osnivanje sektorskih, bipartitnih vijeća.
3. Socijalno vijeće za sektor cestovnog prometa otvoreno je za suradnju glede svih pitanja u jačanju sektorskog dijaloga u RH, i uz činjenicu da bipartitna vijeća osnivaju socijalni partneri dobrovoljno te sami definiraju područje dijaloga i način rada, ovo Vijeće smatra potrebnim i zakonom definirati ulogu sektorskog dijaloga u hrvatskom kvalifikacijskom okviru.

Sastanak je završio u 14.00 sati.